Dragi svi, imam 23 godine. U mojoj obitelji ne vladaju skladni odnosi. Točnije, majka i otac se nikako ne slažu, te već mjesecima ne razgovaraju. Oboje su užasno tvrdoglavi te svaki puta onaj drugi misli da je u pravu. Neznam bih li trebala rješavati njihove probleme, što niti ne činim. Također ne želim stati na ničiju stranu. Oni su oboje moji. Otac preselio u drugi stan, u istoj kući. Razlog zbog kojeg Vam se javljam je mamino nezadovoljstvo sa svime, svojim životom, nama- svojom djecom (imam još i mlađu sestru) i stalno prigovaranje. To prigovaranje je svakodnevno i počinje najmanjim sitnicama vezanim za kućanske poslove pa do prigovaranja o mojoj trenutnoj nezaposlenosti. Skoro da ju ništa ne veseli (osim tog prigovaranja), ne druži se s prijateljicama, ne šali se i ne smije. Uvijek sam davala najbolje od sebe, učila, završila fakultet, odstažirala i sada dobijem komentar "da je u mojim godinama ona imala nekoliko godina staža." što reći. Neke riječi jednostavno jako bole. Nema dana kad ona ne prigovara za bilo što, viče i baca stvari. Stalno ponavlja da je ona žrtva svega, posla, obitelji... Trudim se svakodnevno napraviti sve što mogu i znam. Ali opet, sve može biti dobro napravljeno, ona pronađe prigovor. Voljela bih se preseliti, samo mi to trenutačna financijska situacija ne dozvoljava. Ukoliko uđem u sukob, nije dobro jer počinju padati teške riječi, ukoliko šutim, sama sebe iznutra grizem te polako počinjem osjećati i zdravstvene posljedice. Zbog toga što sam nezaposlena, i što svaki dan slušam prigovore svih oblika počela sam lagano padati u depresiju. Mijenjam raspoloženje na brzinu, ne vesele me neke stvari koje su me prije veselile, lako se rastužim i postavljam si pitanje jesam li ja kriva zbog svega što se u kući događa. Želim da ova obitelj izgleda imalo normalno. Ali ne znam na koji način riješiti ovo. Što vi kažete na sve to?

Tagovi: obitelj, svađe, nezadovoljstvo

Anonimna ja ipak ne odobravam ponašanje tvoje mame bez obzira na menopauzu ona mora biti svjesna da ima dvije djevojčice kojima je ona potrebna kad se otac već ogradio od vas,moj savjet ti je da joj predložiš da nađe stručnu pomoć jer ona je u depresiji dok se tako ponaša,nekako joj prenesi da ti stvarno patiš zbog njenog ponašanja i da to nije normalno jer ako ona želi sebe uništavat i ne želi sebi pomoć mora biti svjesna da uništava vas djecu.Imaš li ikoga starijeg skim bi mogla porazgovarat da je nagovori i da joj otvori oči

Ocjena savjeta: 1

Joj što mi je to poznato,tako je i kod mene bilo,kad sam bila u tvojim godinama, ali i ranije....ali ja sam bila posrednik svakom pomirenju..Onda se brat naglo oženio i dobio dijete, tj. oni unuče i od tada su kao bubice...Ali, ja mislim da ti ne bi trebala svojoj majci zamjeriti svakodnevna prigovaranja sigurno je više isfrustriana od tih svađa, žena ne zna ni gdje joj je glava.Nemoj se sa njome svađati...Pa i meni otac i danas dan kaže, ne znam što si isla na taj faks, bolje da si imala 5 godina radnog staža, ono mislim se u sebi fuck offf, koda sam ja željela ić na faks, samo su me upisali nisam ni znala gdje se nalazi..... A vjerujm ti da ti je tesko gledati tu situaciju, i meni bi bilo, ali nastoj da majci sad budeš veliki prijatelj, a ne još jedna "meta" svađe..To ti nije razlog da ti padnes u depresiju, nastavi se i dalje boriti za sebe, jednog dana ćeš već nešto naći,vjeruj mi.U ovakvoj situaciji nastoj pomoći svojim roditeljima da se pomire ukoliko je to moguće, u sebi drži svoje, nemoj da se pokolebavaš i na kraju će sve biti ok....sretno :)

Ocjena savjeta: 0

Ne znam kako da joj pomognete kad vam ne da ni blizu. Svađati se oko kućanskih poslova ima smisla kad su djeca u pubertetu i treba ih naučiti nekom redu, a vi ste sad već odrasle osobe i to stvarno nema smisla. Najbolje što možeš napraviti je odseliti se. Taj korak mora kad-tad doći neovisno o tvojoj mami pa ovu situaciju vidi samo kao poticaj da to što prije i ostvariš. Traži posao, kad ga nađeš, kroz mjesec, dva potraži i stan. Kad se osamostališ, svi argumenti "dok si pod mojim krovom" padaju u vodu, a početi će te i gledati malo drugačije. Biti će vam objema lakše. Osjećati ćeš se bolje jer te neće svaki dan tlačiti, a preko telefona ti diktiraš tijek razgovora. Možda te s vremenom počne gledati više prijateljski i dopusti ti da joj uvališ koji savjet.

Ocjena savjeta: 0

nisi kriva za situaciju u kuću definitivno niti za njihove bračne probleme niti za majčino nezadovoljstvo, jedino si odgovorna za svoj život, ZA SVOJE OSJEĆAJE, i svoje postupke
znam čujem i ja to ponekad "u tvojim godinama imala sam 10 g staža" zanimljivo zato sad ne radi jer je počela raditi s 18 i nema zanimanja
gle kaj si radiš, gledaj život šire, ne gledaj taj tren kad te netko uvrijedi, gledaj život u iduće 2 g recimo, jl unutar tih 2 g bitno to kaj ti kaže mama? nije vjeruj mi, eh da riječi će boljet uvijek, ali ja sam naučila ok boli me u tom trenu nekad kažem i ja ružno, nemrem se uvijek kontrolirati ali nekad ostanem hladna na to i prođe brzo, za sat vremena ne znam više kaj mi je ko reko mada je boljelo, čim prije naučiš da to što ti netko kaže takve bedastoće nemaju veze s realnošću niti sa tobom nego s nečijim nezadovoljstvom i sobom i svojim životom tim prije za tebe
ozbiljno ti velim, ne dopusti da te drugi slome, ali nemoj se ni svađat, jer nema smisla, nek se kaže kaj se oće i bok, ti znaš svoje, i kaj se tiče svađe između roditelja, odmakni se, nema smisla se previše uplitat ako nisu razumni ljudi nećeš ništa dobit, vidim da si razgovarala s njima, zrela si osoba, shvatiti ćeš a vidim da shvaćaš u čemu je bit, nekad sam i ja pokušala ukazat u čemu je problem drugoj osobi ali u mom slučaju nije rodilo plodom, jednostavno ljudi imaju svoja neka kriva uvjerenja i drže ih se ko pijan plota kaj ćeš
puno sreće u daljnjim nošenjima s tim i nisi u tom problemu usamljena nažalost
sretno :D

Ocjena savjeta: 0

Draga,poenta je samo da se odmakneš.Da ne budeš fizički prisutna kad počnu da padaju teške riječi koje tebe pogađaju.Čim se odmakneš,naučićeš i da ignoriraš

Ocjena savjeta: 0

dodat cu samo jednu sitnicu jer nisam citala prije komentare.. ali to sto ona tebi kaze da je imala vec par godina staza u tvojim godinama jel se zapitala uopće kakvi su bili uvjeti zapošljavanja tada?... danas je tesko naci dobar posao!!

Ocjena savjeta: 0

svima od srca puno hvala na odgovoru.. U svakom ima ponešto istine, i uistinu je dobro čuti više mišljenja..
Osvrnut ću se malo na vaše komentare.. po ovakoc, dala sam im do znanja da ih jednako volim i da ne želim stati na ničiju stranu, čak štoviše pokušavam inicirati neki susret, razgovor...Sami nek rješavaju svoje probleme.. Što se tiče menopauze, to je apsolutno točno, sigurna sam da ona dodatno začinjava ovaj problem koji je sam po sebi velik. To traje intenzivno već nekih 2-3 godine.
Što se tiče razgovora, već smo pokušale seka i ja.. Ponekad na lijepo, ponekad na manje lijepo ukazati joj da griješi u nekim stvarima i da stvarno nismo najgora djeca.
Problem je i u tome što nema prijateljice, rodbina joj je daleko, nema nekog kome bi se povjerila, niti s kim bi radost podijelila.. Ali mislim da si je dijelom sama kriva za to jer joj nitko ne paše.. Ovaj ovo, ovaj ono..
Neimenovana* mnogo puta sam čula savjet "šuti i ignoriraj".. A još ga nisam uspjela toliko dobro realizirati jer neke riječi bole. I mogu ja šutjeti, one odzvanjaju u meni.
Pokušala sam i ne razgovarati s njom tjedan-dva, ne radit stvari u kući, napravit samo svoje i ništa.. Sizifov posao.

Ocjena savjeta: 1

I da znaš,nisi ti tu nizašta kriva.....ako tvoja mama ima nekih problema koji su dublje prirode,ne vjerujem da ti tu možeš puno pomoći,radije čuvaj vlastito zdravlje,pošto sve ovo negativno utiče na tvoju psihu.....najbolje bi ti bilo da je ignoriraš ako ikako možeš,da odšetaš kad krene da se svađa,biće lakše i tebi i sestri

Ocjena savjeta: 0

Ne možeš nikoga promjenit,možeš se samo prilagodit....u ovom slučaju šuti i ignoriraj je....jeste da je malo teže,ali ne daj joj da te isprovocira,biće još gora kad vidi da te to dira....drugi put kad krene da ti zanovjeta,odi u drugu sobu,kod ćaće,na trčanje,samo ne blizu nje....nauči sebe da ti što god ona prigovori na jedno uvo uđe,a na drugo izađe.....ne svađaj se,ne odgovaraj joj,jednostavno se pretvaraj ko da je nema,kad vidi da ti džaba priča,prestaće....pusti pisanja pisama,razgovore i ostalo,mogla bi napraviti još gore....ne daj joj da primjeti da te njena prigovaranja pogađaju,kad krene s tim jednostavno-odšetaj.....vidim da si napisala da ništa ne postižeš ni ako šutiš,ali bar ćeš sebi olakšati ako ne budeš tu kad krene prigovarati.....sestru pod ruku,pa u šetnju i ostavi je nek se svađa sa zidovima,pa i po pet puta dnevno ako treba.....kad vidi da ne obraćate pažnju,prestaće,ovako prigovara jer vidi da ima kome,da vi ili skočite da se svađate ili se povučete i pognete glavu....kad vidi da je ne zarezujete ni dva posto,prestaće......ja probala i uspjelo mi.Sretno

Ocjena savjeta: 3

mislim da treba imati dovoljno emocionalne inteligencije da se znamo barem pokušati postaviti u tuđi položaj. Sve mi imamo premalo godina da bi uopće mogle pojmiti kako se jedna osoba može nositi sa gubitkom muža i problemima u braku, nakon desetljeća gradnje zajedničkog života...
Ja ne znam kako bi se ponašala u toj situaciji - možda bih bila gora prema svojim ukućanima, jednostavno je teško osobi - to je TEŠKO RAZDOBLJE...
svatko se drugačije nosi sa svojom boli - znam da anonimna promatra sve iz svog ugla - ali mama je "tlači" kao što to kaže patti - ne iz obijesa nego vjerojatno je to reakcija na postojeću tešku situaciju u kući.
Imam i ja osobe u svojoj obitelji koji na teške situacije i izrazitu emocionalnu ranjivost reagiraju tako da napadaju najdraže oko sebe - jednostavno im je takva reakcija - ja pokušavam da razumijem...jer su u teškom razdoblju
ja sam drugačija - ja se povlačim u sebe - ali neke osobe imaju drugačiju reakciju
samo kažem da treba malo pokušati razumjeti svoju majku zašto tako reagira...
Vjerojatno je svaka od nas loše reagirala na momka , prijateljice, članove obitelji - nekad se nesvjesno izderala - kada se nešto jako loše i traumatično događalo u našem životu
Tako da zapamti - ako imate takvu situaciju u kući - ma nije ni čudo da ti mama tako reagira jer prolazi kroz TRAUMU....ti si tu da joj pomogneš i razgovaraš s njom
najlakše je otići ...

Ocjena savjeta: 1