Vikanje na djecu – šteta koju ne vidite4.2.2012 11:57:41
Bas sam se danas izvikao na 13-godisnjeg sina i htio pronaci na tu temu nesto na internetu te naletio na ovaj clanak.
Moram reci da je vikanje zadnji korak ako nista drugo ne uspijeva. Nemam problema u komunikaciji sa djecom (dva sina) - i u vecini slucajeva se mogu pohvaliti da su kroz odgoj postali izuzetni, da razlikuju dobro od zla, kulturni su u drustvu, znaju sta smiju i sta nesmiju, u skoli sve stima, kod kuce nam pomazu u rutinskim obavezama (pranje, pospremanje, nosenje smeca...)
Uvijek pokusavam sa djecom raspraviti i objasniti na miran nacin razloge odredjenih "pravila", zasto i kako. Podosta mi se desava da mi supruga govori da sa djecom ne treba raspravljati nego im treba jednostavno reci tako je i gotovo.
Za sada sam recimo uspjesno objasnio zasto u kucanstvu moramo svi zajedno pomagati jedan drugome jer to nije samo naš (odrasli) stan vec i njihov. I ako vide da sam/smo recimo jako zauzet(i) poslom da mi/nam uskoce u pomoc. Tako da znaju ponekad i skuhati rucak za nas (13 i 9 godina su stari)
Ovaj uvod sam napisao iz razloga da barem donekle docaram da nisam bas neki "vikator" i da se trudimo pri odgoju....e sad....
Sinovi takodjer znaju da se nevolim ponavljati i da najvise tri puta to napravim pri odredjenim zahtjevima odnosno uputama oko igranja na kompjuteru, radnim navikama, skolskimzadacama i slicno.
Danas je "puklo" nakon sto sam ga vise puta upozoravao da kad pojede nesto u svojoj sobi ili pije da ne ostavlja prljave tanjure i čaše u sobi već da ih odnese u kuhinju i stavi u stroj za pranje. (čak sam mu i objasnio vise puta da je jedan od razloga da mravi "nanjuse" hranu (da...mravi...neuspjesno se u stanu borimo sa njima - spricanje raznim insekticidima itd...) i onda se nagomilaju na hranu. Nakon treceg puta sam ga upozorio da ako ne uspjevam kroz normalan razgovor postici da to i ucini, da cu mu ocito morati iduci put tanjure i čaše baciti na pod. Da bih pokazao da sam principjelan u nakanama to sam i ucinio nakon sto se pokusavao opet nekim banalnim izgovorima "izvuci" iz te situacije.
Dao sam mu metlu da sve pocisti i rekao da me doveo do toga da sam morao tako reagirati jer drugo nije nista pomoglo i da se nadam da ce sad upamtiti.
Jel sam pretjerao?