Ciao... :) najprije da vas sve pohvalim, jako ste 24.10.2011 8:13:50
Ciao... :) najprije da vas sve pohvalim, jako ste vrijedne i ovaj portal ne bi bio isti bez vas, ja ne nalazim vremena bas.. :( voljela bih da se mogu vise druziti s vama. Naime, radi se o nekim mislima koji mi se motaju kroz glavu vec evo dva dana.. Imam jedan zdrav, lijep i totalno iskren odnos sa svojim deckom. Poceli smo evo vec nakon dvije i pol godine zivjeti skupa. Puno puta smo pricali o braku, medjutim.. uvijek smo nasli razlicite interese. Moj decko nije krsten, majka mu je pravoslavkinja a otac katolik, on je meni vec odavno rekao kada bismo se odlucili za brak da bi se bez problema i krstio i sve sto treba kako bih ja dobila crkveno vjencanje i blagoslov od Boga, sto je meni jako vazno, a i od malena sanjam taj dan. No, problem se javlja zadnjih mjeseci, moji roditelji su jako dobri s njim i obozavaju ga kao svog sina, skupa idemo na svadbe i sva obitelj zna za njega. S njegove strane je to drgacije prije sest mjeseci sam tek bila kod njega u kuci njegovih roditelja, iskreno sam ga pitalal zasto me nije nikako doveo kuci kod svojih, vec smo samo u njegovom stanu kako oboje studiramo na drugim mjestima, rekao mi je samo kako se stidi sto je kod njih sve jako staro sto se taj stan kod roditelja od rata nije bas promijenio, a uporedo tomu moji roditelji imaju svoju kucu i restoran. Hajd iskreno vjerovala sam mu i vjerujem i sada..moze biti razlog, mada njegvu uopce nisu siromasni, posjeduju tri stana i razlicitim drzavama. I onda neki dan, prijatelj nas zajednicki (mada sam ga ja upoznala malo bolje kroz vezu nasu ali sam ga znala i ranije) se zenio, i decko je dobio pozivnicu, znaci nije me uopce pitao da idem s njim tamo, iskreno sam se nadala i indirektno mu postavila pitanje hoce li ici, a on samo rekao "pa valjda ce biti dosta moje generacije tamo sto ne bih isao, moglo bi biti zabavno" sve dok nije dobio pozivnicu u kojoj je pisalo decko i pratilja. Tek tada me kao pitao da li zelim ici, a nije se sam sjetio. Mislim nismo mi bas kratko skupa i svi nas znaju zasto nije njemu to normalno da se povede djevojka, kasnije se uspostavilo da svki taj njegov drug i te generacije koje je spominjao svaki decko je poveo i djevojku svima je to normalno, zasto mom decku nije. I evo neki dan...imao je svadbu njegov rodjak, nije me pozvao da idem s njim. Njegovi roditelji su ga pitali sto mene nije poveo i sto nisam ja tu s njim, a on meni poslao poruku "evo moji me kude zato sto tebe nisam poveo, ali ja slabo ovdje koga znam, malo su dalji rodjaci pa mi bilo lupo da ides" iskreno, nije mi to neki razlog kasnije sam saznala da je sa mladozenjine strane doslo samo 40 ljudi koje ja vecinu poznajem a mladina strana imala puno vise pozvanika. Ali tako je bilo i na svadbama kod kojih sam ja njega vodila. Mala obitelj s moje strane je bila a sa strane mlade je bilo drugih ljudi koja ni ja nisam poznavala pa sam smatrala normalno da ide. Uglavnom, mislim da moj decko ima problem s vezivanjem, da on ne razmislja tako daleko kao ja..bojim se da se nije dovoljno izivio, nikada nije volio djevojku nijednu sve dok mene nije upoznao a imao je milione, imam osjecaj kao da mu treba i to iskustvo kako je prekinutis djevojkom, i naci drugu i drugu voljeti . Ne znam dosta sam zbunjena jer u jednom trenutku mi govori, da bih trebala traziti zemlju gdje cemo graditi kucu, a u drugom trenutku mi govori kako nece de se zeni sve do tridesete, da treba jos uzivati i kako mu brak nista ne znaci, pa onda opet hoce da imamo djecu skupa, pa onda mi govori sto se meni tako zuri. Sve je to kontradiktorno, u utorak sam se dogovrila s njim da sjednemo i popricamo o nekim stvarima koje me muce, pa vas molim da mi kazete da li pretjerujem, sta da mu kazem, sta je na kraju krajeva normalno? Da li sam ja previse opcinjena nasom buducnoscu i planiranju iste!?? Puno vam hvalaaa!