U zadnje se vrijeme sve više priča o prodavačima, zapravo češće se radi o nježnijem spolu. Čak je i jedno istraživanje pokazalo da visoki postotak prodavača ne pozdravlja kupce, što je doista nedopustivo. No pogledajmo profil današnjih trgovaca. Jednim dijelom to su gospođe u srednjim godinama s kojima, barem ja, imam prilično dobra iskustva. One mi, kad se radi o odjeći, uvijek znaju objasniti sastav materijala, u većoj mjeri će upozoriti ako nešto baš nije idealno za mene i dobro vladaju asortimanom kojeg prodaju. Moram priznati da ne ulazim u trgovine donjeg rublja ako vidim muške prodavače. Nitko mi na svijetu ne može objasniti kako oni mogu znati zašto bi košarica C bila bolja od D košarice i hoće li se razvući naramenice i treba li posebno održavati neki dio donjeg rublja, osim naravno transvestita, a takvog u trgovini donjeg rublja još nisam srela. Možete li se zamisliti kako kupujete kupaći kostim i pozivate muškog prodavača da ocijeni kako vam badić pristaje, a svjetla u kabini za isprobavanje su obično neumoljiva, fluorescentna i pokazuju svaku mrvicu celulita, kapilara i slično…. E pa ja si ne bih priuštila taj trenutak. Radi li se o ženskoj prodavačici mišljenje bih uvijek potražila od prodavačice srednje dobi jer i ona sama obično ne izgleda kao fotomodel i nećete na njezinom licu vidjeti zgražanje nad vašim nakupinicama „zimskih naslaga.
No, ne mogu zamisliti trgovinu tehničke robe u kojoj bi radila žena. Tu nekako očekujem muškog prodavača koji se savršeno razumije u vijke, matice, kojekakve alate, dijelove za automobile, pa i namještaj. No, vjerojatno kao i ja imate iskustvo izraza totalne nevjerice na njihovim licima kad vide da niste odmah shvatili zašto je bolji vijak A od vijka B. Pa dragi muškarci shvatite da mene, a vjerojatno i većinu ostalih žena, to ne zanima, kao niti cijene rasplinjača.
No, vratimo se mi prodavačicama. Druga skupina su mlade prodavačice koje su tek završile školu i obično ćete ih sresti u trgovinama odjećom do broja 38, prodavaonicama kozmetike , parfema, nakita, kozmetičkim salonima, a mnogo rjeđe u npr. knjižarama, prodavaonicama mobitela, prodavaonicama skuplje odjeće i slično. No zašto je to tako? Industrija ljepote danas je nevjerojatno jaka i vodi se psihologijom, naime vidite li takvu prodavačicu, mladu i zgodnu na nesvjesnoj razini ćete pomisliti ako kupite neki preparat u njezinoj trgovini da ćete i vi tako izgledati. E pa nećete! Ne kažem da i one ne mogu odlično prodavati, no moja su iskustva drugačija, uz nekoliko izuzetaka. Više puta sam čekala da se smire jer ih je dečko ostavio, da završe s razgovorom mobitelom, da dovrše razgovor s drugom prodavačicom o vikend izlascima ili najnovijoj maskari i nekako imam osjećaj da one prodaju više doživljavaju kao igru. Obično imaju male, nemotivirajuće plaće, rijetko mogućnost dodatne stručne izobrazbe, posao shvaćaju kao obavezu i jedva čekaju da završi , a vrlo često i nisu školovane prodavačice. Smatram da osim struke prodavači moraju imati i onu trgovačku žicu u sebi i prije svega voljeti ljude. Jer, znate da se na licu sve vidi, a kad vidim pogled pun dosade s nedostatkom interesa za mene kao kupca i ja gubim volju za kupnjom.
Na koncu, da ne zaboravimo i one krasne, predane prodavače kojima neće biti teško nazvati drugu prodavaonicu i provjeriti imaju li oni traženi proizvod, otići pogledati u skladište je li se možda tamo sakrio još jedan par cipela koje vam se straaašno sviđaju. Uvijek su ljubazni i zasigurno zbog toga ostvaruju i puno bolju prodaju, a što je najvažnije vole raditi s ljudima.
No, ne budimo jako strogi, prodavači su kao i svi ostali ljudi od krvi i mesa, s mnoštvom problema i vrlo zahtjevnim poslom jer su svakodnevno izloženi i ljudskoj kritici i neugodnostima i treba im čestitati na trudu i dobroj volji, a ovi drugi, nadajmo se da će naučiti cijeniti svoj posao i shvatiti da je ljubaznost put i do veće plaće i do bolje prodaje te postati odlični prodavači, ili jednostavno promijeniti posao.
Ema Jurić
Drage čitateljice, kakva su vaša iskustva? Podijelite ih s nama….