Majka hrabrost

meni se čini da ste malo stroge, naravno da ovo nije najbolji primjer i da je mnogima teže, ali opet nije ni natjecanje u tome tko se više muči..  mi žene bi trebale češće jedne drugima priznati hrabrost i prihvatiti da smo sve (ili barem mnoge) iznimno hrabre i požrtvovne i da si trebamo pomagati a ne natjecati se.

to što mi same za sebe neke stvari podrazumijevamo, to isto nije dobro, zar ne? 

Sunašce, komentar ti je za pet! I sama sam imala težak i traumatičan porod ali smatram da nisam niti upola hrabra kao moja majka.

Članak mislim da je pogrešno formuliran jer meni nije ništa posebno i taj pojam heroina mi je preuveličan. Postoje ljudi kojima se divim a ne smatram ih heroinama. Na primjer divim se mojoj sestri koja ima 3 male djece, koja je uz djecu diplomirala na jako teškom fakultetu sa odličnim uspjehom, pred porod išla po najvećim žegama na faks, ne radi niti ona niti muž (on honorarno kad nešto nađe),sama je većinu dana jer je u ateljeu (inače je ak. slikar) uvijek je dom čisti, svaki dan skuhano, uredna i vesela.Ovo s rodilištima se ne slažem, ima puno dobrih rodilišta s kvalitetnim i ugodnim osobljem jedino što nije sve super ultra moderno za fine dame.Ne bih išla u privatno nikada.

Za mene je majka hrabrost ona koja uz troje djece ima još i bolesno dijete koje se bori sa leukemijom a živi u malom selu udaljernom stotinama km od Zg-a,i da,ima kredit jer žive od poljoprivrede jer u okolici nema nikakvih poduzeća,i radi ko mali crnac od jutra do mraka da bi uopće imali što jesti,a muž joj isto petnaest sati radi ali na njivi.....a takva ima u mom susjedstvu.I svatko od vas zna još takvih....i ne znam kako joj je u kući jer nema vremena za posjete,ali znam da kad se "kolju" pilići ili kupe šljive da joj rado idemo pomoći jer njen optimizam nas sve posramljuje!!

Baš me briga ako će me tko popljuvati,ali iznijet ću svoje mišljenje! Mora da su Iva i njezin suprug onda dobili sve od roditelja kad nemaju kredita ni briga kao mi ostali smrtnici,i vidim u čemu je posebna tzv. heroina.I mi ostale rađamo, odgajamo,kuhamo ,peremo,spremamo, idemo na posao kakav takav i to se smatra pod normalno bez nekog divljenja.Čitav članak bezveze.

Hmmm, da. Sram nas ostale bilo koji nismo te sreće imati dobro plaćen posao i muža koji toliko zarađuje da je dovoljno da samo dođe s posla i bude tretiran kao tipično patriotsi glava kuće, pa nismo dobre žene jer očekujemo da se i muževi uključe u kućanske poslove; sram nas bilo koji nemamo takve plaće u ovoj idiličnoj državi pa moramo imati po jedan - dva kredita... I to ne krediti na luksuz, već na osnovne potrebe - tipa auto da možeš na posao ... Mi nismo hrabri, mi koji smo u kreditima. Ma koja je ovo logika? Lako je biti hrabra i bezbrižna majka, uvijek nasmiješena, bez ijedne bore na licu i uvijek pic pic sređena kad se ne pita kako i što sutra, za godinu dvije... Ako se to uopće zove hrabrost.

Tema je dobra, ali je sadržaj malo promašen... ja osobno ne smatram da je biti majka i raditi nešto prevelik pothvat, budući da je na to prisiljena većina žena, također ne smatram prevelikim postignućem ni to da su djeca zbrinuta i uredna, da se skuha objed za obitelj te da se dom počisti i pospremi... to su sve svakodnevne zadaće, za koje ženama definitivno svaka čast, ali daleko je to od nekih problema, ili hrabrih postignuća... Ne znam, možda priča sadrži neku dublju pozadinu, pa je zato Vesnu toliko dojmila Iva..., ali nije to u tekstu uspjela predočiti. Osim toga čitajuči tekst dobila sam dojam da je Vesna protiv današnjih "iskrivljenih vrijednosti", te da je Iva možda baš suprotnost, predana kućanica, majka i supruga, koja se odrekla karijere radi obitelji, ali onda ona navodi... "O njima se piše, snimaju prilozi, a ne o pravim, istinskim heroinama našega doba, ženama koje istovremeno imaju skladne obitelji i uspješne karijere, koje su zgodne, dotjerane, njegovane, a istovremeno im i stanovi blistaju, koje nisu žrtve pomodarstva i malograđanštine koja nas okružuje na svakom koraku, koje se ponose što su žene! Dakle ona opet piše o ženama kakve su više manje sve danas, ili barem takve pokušavamo biti... uspješne poslovne žene, njegovane i brižne djevojke i majke... i nažalost opet upadamo u ono što nam djelomično nameće društvo. Tako da na kraju ustvari ne shvaćam što je Vesna htjela postići svojim člankom. Pohvaliti svoju prijateljcu? Osuditi nametnuti način života "moderne" žene i majke ili pohvaliti to balansiranje?... Ili ja nisam dobro shvatila tekst, ili se Vesna malo pogubila u svojim razmišljanjima o prijateljici, komplikacijama poslije poroda (koje su nažalost puno češće nego se to njoj čini, bez obzira na rodilište), zatim je nabrojila sve po njoj loše nametnute odlike, koje je onda opet pripisala svojoj prijateljici koja je toliko oduševila i rekla da je ona sve to... Ideja možda dobra, ali članak nažalost previše pomiješan, previše digresija, nejasno i loše formulirano.

slažem se s nany ovo mi baš nije neki tekst za majku hrabrost

Istina je sve ono o obrnutim vrijednostima u našem društvu, priznam i to da je ova žena opisana u tekstu hrabra, ali je daleko, daleko od puno njih s daleko većim problemima i daleko većim odricanjima koje podnose, tako da mi ovo baš i nije neki tekst za majku hrabrost. U blizini imam takvih primjera da nije za vjerovati, a i sama kad bih pisala što sam prošla, ovaj bi tekst ličio na mačji kašalj. Tema je dobra, možda probudi nekoga da napiše tekst o pravim "majkama courage".

Hvala Alope!