Sanjarenje je dobro za rješavanje zadataka
Koliko su vas puta u školi opomenuli kako ne smijete sanjariti za vrijeme nastave? Možda su učitelji bili u krivu! Tako bar tvrde američki znanstvenici koji tvrde kako je sanjarenje pravi izvor maštovitosti i kreativnosti.
Prosječna osoba provede 30 posto svoga dana zamotana u daleke misli: kako bi bilo da osvojimo Jackpot, što bi radili da smo sada na nekoj tropskoj plaži u hladu palmi s koktelom u ruci – koga bismo pozvali? Maštanje o tome da je hrvatska nogometna reprezentacija sada na mjestu španjolske...
Sanjarenje uključuje trenutke kada se trudimo zamisliti se u tirkiznom moru sa zgodnom manekenkom pored sebe ili kako kupujemo sve što nam srce poželi novcem osvojenim na lutriji, no misli koje lutaju je podskupina sanjarenja. Upravo kada se trudimo izvršiti jedan zadatak i slučajno nam misli odlete, tada govorimo o nenamjernom sanjarenju.
"Ljudi pretpostavljaju kako su lutajuće misli loša stvar, no ako im ne bismo mogli pribjeći dok radimo nešto dosadno, život bi bio užasan. Zamislite samo kada ne biste mogli mentalno pobjeći dok ste uhvaćeni u prometnu gužvu", objasnio je psiholog Jonathan Smallwood sa Sveučilišta u Kaliforniji, jedan od voditelja istraživanja.
Zajedno sa istraživačima Sveučilišta u Pittsburghu, proveo je pokus čitanja. Stručnjaci su uređajima pratili pokrete očiju ispitanika dok su čitali roman "Razum i osjećaji" Jane Austen. Kada su njihove oči usporile ili kada su samo brzo skenirali rečenice, tada su ispitanici sanjarili, a prosječni je "scenarij" trajao dvije minute.
Što tada mozak zapravo radi?
Skeniranjem mozga ispitanika dok se odmaraju, neuroznanstvenici su ustanovili kako postoji "osnovna" mreža koja je aktivna kada osobama misli odlutaju, dok se aktivnost "izvršne mreže" poveća kada ispitanici izvršavaju neki zadatak. Međutim, za vrijeme nekih "scenarija" sanjarenja, obje su mreže simultano aktivirane. Prema jednoj teoriji, izvršna mreža se trudi preuzeti kontrolu i pomoći umu da se koncentrira na zadatak koji se treba obaviti.
Ispitivanjem je zaključeno kako osobe koje su sklone lutajućim mislima bolje rješavaju složene zagonetke riječi.
Ako ne znate kako riješiti određeni problem, stručnjaci savjetuju slušanje glazbe, kratku šetnju ili čak štrikanje, radije nego da se i dalje koncentrirate na rješavanje zagonetke. Nezahtjevni zadaci će omogućiti vašem umu da on produktivno luta. Na kraju krajeva, upravo ovo radi poznati detektiv Sir Arthura Conana Doyla – Sherlock Holmes.