6.2.2012

"Najluđi grad na svitu"


Splićani su zameteni snijegom dokazivali po tko zna koji put kako su oni i grad Split «najluđi grad na svitu»


"Najluđi grad na svitu"

Svi znate da sam Splićanka, neki od vas znaju da živim u Zagrebu, a neki još uvijek misle da živim u Splitu, da sam u Zagrebu prema potrebi. Zagreb mi je dom već punih 22 godine. U to vrijeme, Zagreb je bio najbolji izbor za početak našeg bračnog i poslovnog života. Da je moj muž imao potrebu ići u Tunguziju zbog posla, ja bih bez prigovora išla. Gdje je bio on, bio je i moj život.

Kad me pitaju moji Dalmoši, kako mogu živjeti bez mora i sunca, ja im kažem da nam u početku nije bilo lako, ali smo se s vremenom privikli i  otkrili neke druge prednosti Zagreba. Uostalom, bili smo privilegirani jer smo na moru mogli biti cijelo ljeto pa smo nekako kompenzirali život na kontinentu.

Ja i moj muž bili smo neizmjerno sretni što smo imali tu sreću roditi se i odrastati u Splitu. Mi smo toliko voljeli Split da nismo imali potrebu odlaziti iz njega, a i kad bi otišli, jedva bi se čekali vratiti. Ne mogu vam ja točno riječima opisati to splitsko stanje uma, kada je u pitanju ljubav prema tom gradu i svemu što proizlazi iz njega. Onda sam malo otišla u svijet, putovala i vidjela da postoje neki drugi svjetovi i neki drugi ljudi, neke druge ljepote. I polako shvaćala da postoji i neki drugi život  osim onog u Splitu. Sviđalo mi se biti dio tog svijeta, živjeti svoj život, družiti se sa drugačijim i različitim ljudima, a da pri tome nisam morala razmišljati što će susjed s prvoga kata misliti o meni. Mogla sam se oblačiti kako sam htjela i konačno živjeti po svome guštu, a da to nije bilo niti malo čudno. I tako, s godinama i iskustvom, Split mi je ostao najljepši grad na svijetu, ali ljudi su mi postali naporni. Ni u jednom gradu na svijetu, nije bilo toliko važno kako izgledaš kao u Splitu. Taj obrazac življenja dugo sam poštivala, sve dok jednog dana nisam stigla u Split i srela prijateljice koje nisam vidjela dugo vremena i umjesto da me srdačno pozdrave i pitaju kako sam, one su me samo posprdno pozdravile: «Isuse, Danči, udebljala si se. Šta si to učinila od sebe?». Odmjerile su me od glave do pete i gotovo s gađenjem me odmjeravale, iako sam u tom periodu prolazila možda jednu od  najgorih životnih faza i izgled, kao i odjeća nisu bili moji prioriteti. Ali koga briga za to? To me toliko spizdilo da narednih dana nisam ni izašla iz kuće, nego sam jedva čekala da se vratim kući u Zagreb. I tako, s vremenom, sve smo manje išli u Split, sve više su nam naši prijatelji iz Splita postajali udaljeniji da ne kažem smiješni sa svojim razmišljanjima i stavovima koji se nisu pomakli od mrtve točke. Ta sredina koliko god može biti poticajna, toliko je u stanju ugušiti čovjeka, nametnuti mu neka pravila ponašanja koja gledano iz neke druge perspektive, npr. iz Zagreba izgledaju smiješno i totalno nebitno.

Zato je naš izbor da živimo u Zagrebu bio najbolja odluka koja se sasvim normalno nametnula nakon života u Londonu. Nikada u Zagrebu nismo imali problema zbog toga što smo iz Splita, čak mogu reći da nam je to ponekad bila i velika prednost. Nikada nam nije bilo jasno pa čak i danas kada o tome razmišljam,  ta mržnja između Splita i Zagreba. Kao da nismo građani iste države.  

Ovih dana Split je zameo snijeg i bili smo svi svjedoci kako su zdušno Splićani dokazivali  po tko zna koji put kako su oni i grad Split, «najluđi grad na svitu». Pa su se skidali goli, skakali u more, skijali po Rivi, sanjkali po kaletama, pravili snješke, slali poruke na fejs: „Nama je snijeg došao, ali vama u Zagreb more neće nikad doći“. Ma nema, zaista su ludi da luđi ne mogu biti! I taj epitet «najluđi» im se ovih dana obija o glavu, pa je tako 400 jadnih i normalnih ljudi koji su možda samo htjeli kupiti kruha u obližnjoj trgovini, završilo s prijelomima u bolnici. Bolnica je u opsadnom stanju, a gradonačelniku je sve to pomalo smiješno. Moja prijateljica kaže da u trgovinama nema ničeg, sve su pokupovali, dostava ne stiže, kruh moraju mijesiti, pod pretpostavkom da ima brašna.  Kaže, ovako nije bilo ni u ratu. Već četvrti dan se ne radi i više nije  smiješno niti zabavno, djeca ne idu u školu, život im je paraliziran. Nemaju lopate jer im nikada nisu ni trebale, pa jedva metlama malo počiste. Ali nema veze, oni su ipak najluđi grad na svitu sa najluđim gradonačelnikom  kojemu je sve ovo pomalo smiješno! Šteta će se tek zbrajati.




Danijela Dvornik

Powered by M&M

Tekstove Danijele Dvornik možete pratiti u njenoj kolumni Najbolje godine
 



 




Komentari

+2
 
  • tosca
  • 7.2.2012 22:43:06
  • Bodova: 123
  • offline
Ja volim Danijelu i njenu kolumnu, uvijek pronadje neku interesantnu temu. A one koje ju ne podnose i misle da pise gluposti jednostavno - ne treba da citaju, a pogotovo ne treba da komentarisu.

  • bembava
  • 7.2.2012 16:54:37
  • Bodova: 7
  • offline
hello... pa da i ja nešto kažem na ovu temu,,, međimurje, istra, hvar i split,,,sve je to u principu isto,,,u svim sam mjestima živila(ne ljetovala 1tjedan,već živila) i meni je svugdi bilo ok, nisam prilagođavala ljude koji tamo žive sebi, već sam se ja djelomično prilagodila njima(ipak njih je bilo više). svugdi ima dobrih i zločestih ljudi, al stvar je u tome kakve si sreće i na kakve naletiš. prije 5g mi jedna poznanica rekla da mi može sredit posao u splitu, ja sam rekla nema šanse da ja tamo živim,,prošlo par god ja završila u splitu(poslom) i sad se nebi vratila natrag. e da, a što se tiče "kaj" i "šta" sve je to ista stvar, kad sam doma doma (međimurje) govorim kaj, a kad sam doma (split) govorim šta. A snijeg u splitu...ipak nije to tako jednostavno ko šta se čini, ja morala lopaticom za smeće ilitiga smetjačom čistit snijeg od 20cm ispred kuče mi,,,(u tommya mi nije bilo za kupit lopate)

  • kalimer0
  • 7.2.2012 16:07:40
  • Bodova: 40107
  • offline
 Je, istina, i ja sam o tome razmišljala..... Iskreno, najviše bi volila živiti u nekom selu... Onako, mir, tišina, svjež zrak i sl. Ali tamo naći posa, nikako... Jer bi me opet zapalo nešto u nekom gradu pa bi putovala ko zna kako i koliko.... Kako god okreneš, Hrvatska je u banani, al sad smo se malo odmakli od teme... Uglavnom, Volim ljude ma odakle da jesu!! Samo da se ponašaju ko ljudi!! I Splićane volim i Zagrepčane i Osječane i Riječane i Zadrane i Šibenčane i Varaždince i Đakovčane i Puljane i Vukovarce i Čakovčane i Dubrovčane i svakog onog ko živi u najdaljem selu Lipe nam naše.... Moje rodno misto nosim u srcu a Zagreb mi ej novi dom! :)

  • paloma_22
  • 7.2.2012 16:01:32
  • Bodova: 36076
  • offline
A znam Bubi, al u cijeloj državi je takva situacija, u Istri kao nešto prividno funkcionira, al za nać posao ti isto treba debela veza, po mogućnosti politička itd. Kad krećeš u srednju školu svi govore idite za kuhare i konobare, imat ćete posla - aha, ona 3 mjeseca po ljeti a preostalih 9 se možeš je***. Drago mi je ako si se našla u ZGu, nadam se da ćeš kad završiš faks nać posao i ostat. Ali meni se općenito u velikim gradovima ne sviđa taj stil života - ako radiš, radiš od 9 do 5, nekako mi je to prekoma za imat obitelj.

  • kalimer0
  • 7.2.2012 15:43:40
  • Bodova: 40107
  • offline
 Paloma, Dalmacija i primorje su stvarno koma... Pogledaj Slavoniju isto.... jednostavno ne možeš.... ne govorim za posao u struci... Meni je brat već 3 godine nezaposlen... Ne može ni na bauštelu ići jer nema di.... A to zašto su svi u ZG nahrlili, ne znam... meni se ni Rijeka ni Split ne sviđaju za živiti... Nekako mi ej Zagreb najlipši i naj nekako otvoreniji za mnoge stvari! Došla sam u njega jer mi se svidija kad sam prvi put bila u njemu i tad sam rekla, ZG definitivno. Dakle, mene niko nije silija.... A za ostale ne znam niti me briga... Znala sam ih i ja spustiti... Šta si doša u ZG kad ti se n sviđa i pljuješ po njemu.. Ne samo po ZGu nego di god da se nalaziš... I nadam se jednog dana ostati u ZGu... Ali da mi se pruži normalan posa sa diplomom (ne mora biti u struci) otići ću i u Rijeku ako triba.... Ma bilo di... samo da ja imam normalan posa sa normalnim uvjetima za život.

  • paloma_22
  • 7.2.2012 15:34:58
  • Bodova: 36076
  • offline
Bubi, slažem se s tvojim zadnjim postom. Šta se tiče školovanja, istina da ima nekoliko fakulteta u Zagrebu koji su daleko bolji od istoimenih fakulteta u drugim gradovima, ali nitko te ne sili da dolaziš ako se tebi ne da. Evo, ja sam mogla istoimeni fakultet upisat u Rijeci, ali nisam, zato jer mi se činilo da je ovaj u Zagrebu bolji. Dakle došla sam svojevoljno, nitko me nije silio. Istina da mi tu nije lijepo kao doma (i to najviše zbog ljudi o kojima pričam cijelo vrijeme), ali kad završim faks neću ostat u Zg. Ali zanimljiva stvar je da svi kao dolaze u Zagreb zbog posla, školovanja itd... Mene zanima zašto baš u Zagreb? Zbog posla recimo... Šta se npr u Rijeci, Splitu itd ne može naći posao? Baš nikakav? Mislim, znam da je opća kriza u državi, ali isto tako mi nije jasno kud su svi u Zagreb nahrlili...

  • mikra
  • 7.2.2012 15:28:52
  • Bodova: 6286
  • offline
Imam dosta kolega koji su od tamo i odlični su, dosta njih koji su iz St-a kažu da tamo ima taj fax ali da im je ovaj bolji i šta sad. Lijepo se svi družimo i kad je ljeto kad sam usput svratim do njih, malo se družimo i super. Pozdrav i brišem s ove teme...

  • kalimer0
  • 7.2.2012 15:21:23
  • Bodova: 40107
  • offline
 Ma di god pogledaš ima takvih budaletina.... U današnje vrime im je svima samo da pograbu novce, a za turiste koga briga... Al stvarno... Ja znam da imam apartman da bi se prima tim ljudima odnosila ko da su mi najbliži... naravno, uz diskreciju... al svako ko dođe u misto, državu ili kontinent, koji nije njegovo rodno misto, radi kaose i ponaša se ko da je popija pamet cilog svita. Vidim po tramvajima ponašanje. Vidim po ulici ponašanja! Vidim isto tako liti kako se turisti ponašaju! Ali isto tako vidim domaće stanovništvo kako se ponaša... Nikad nikog neću uvriditi odakle je doša niti ću ga čudno gledati i da je crni cigan (kako se kaže), samo da je čovik. Ako se ti prima meni ponašaš dobro i ja ću prima tebi,, makar se nalazile u šumi! 

  • mikra
  • 7.2.2012 15:16:21
  • Bodova: 6286
  • offline
Bubi ok, jasno ali sa sobom donositi svoju odbojnost i širiti mržnju nije lijepo. I ja sak sam kod vas se prilagodim jer fakat volim more i ljude tamo. Usprkos mojem odurnom iskustvu s ljetovanja. Zamisli da radiš cijelu godinu i skupljaš tih 3500 za najam apartmana i jedva čekaš. Dođeš tamo i nakon par dana problemi, vrijeđanja zato što si iz Zg-a, prijetnje s rotwajlerima, batinama itd. Ok, tamo više nikad ali ne znači da su svi takvi. Da bih nekim slučajem saznala da TI ISTI dolaze u Zg!!!

  • kalimer0
  • 7.2.2012 15:10:13
  • Bodova: 40107
  • offline
 Mikra, evo iskreno, mnogi ljudi stvarno su primorani dolaziti u Zgareb, raditi, školovati se ili zbog nečeg trećeg... a to ne znači da ga vole, već da moraju jer sve se ulaže u Zagreb... U Dalmaciji se stvarno ništa ne pomiče... Puno je to muljaža i nije samo do gradonačelnika nego i do same državne vlasti.... Ja sam u Zagreb došla jer ga volim, poštujem i smatram svojim novim domom! Više ga volim od svog rođenog mista, al ozbiljno. A Leni, na ovom: "Uzeti od grada u kojem živiš najbolje,poštovati ga i prilagoditi mu se.Nositi sa sobom ono od kud si ,jer to si ti,tvoja obitelj,tradicije i sve ono što obilježava.Sjever- jug prepucavanja,smatram izuzetno primitivnim i ispod svakog nivoa."   ti svaka čast! Upravo tako!! 

 


 

žena.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o ovome možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice žena.hr slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice žena.hr kliknite na "Slažem se".