12.3.2012 | Autor: žena.hr

Komunikacija – kako uspješnije komunicirati i bolje se razumjeti


Pozivamo vas na sedmo predavanje iz ciklusa „Ljubavologija u praksi“ Brune Šimleše


Komunikacija – kako uspješnije komunicirati i bolje se razumjeti

Pozivamo vas na sedmo predavanje „Ljubavologija u praksi“, od ukupno deset predavanja inspiriranih hit-knjigom „Ljubavologija“ autora Brune Šimleše. Predavanje će se održati u srijedu, 14. ožujka 2012., u kinu Europa, s početkom u 19 sati.


Mnogi tvrde da u ljubavnim odnosima ne bismo trebali biti apsolutno iskreni iz raznih razloga. Neki misle da bi to moglo ugroziti naš odnos, da ćemo tako nekada povrijediti partnera ili pak da neke stvari jednostavno trebamo zadržati za sebe. Iako su to sve razumljivi strahovi, želimo li imati ispunjavajući i smislen odnos, iskrenost i otvorena komunikacija su apsolutno nužni suputnici. Na ovom ćemo predavanju govoriti o potrebi za otvorenom komunikacijom, njezinim prednostima, ali i manama, a skrenut ćemo pažnju i na najčešće logičke greške u promišljanju. Npr. ako neku osobu prevare tri muškarca s kojima je bila u vezi, nije ispravno zaključiti da su svi muškarci bešćutni gadovi, nego bi trebala otkriti zašto ona privlači muškarce koji su takvi. Svi nekada imamo potrebu za generaliziranjem i brzopoteznim traženjem krivca, ali mnogo je smislenije truditi se razumjeti zašto se nešto događa i onda promijeniti svoja uvjerenja ili doživljaj sebe i tako privući drugačija iskustva.


Dosadašnja predavanja Ljubavologije u praksi privukla su, svako pojedinačno, između 500 i 600 posjetilaca! Kako je prvo izdanje „Ljubavologije“, tiskano u 4000 primjeraka, rasprodano nakon samo 4 mjeseca, a knjiga je 12 tjedana bila prva na ljestvici najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj, slobodno možemo govoriti o novome fenomenu. Zašto toliko ljudi želi razgovarati o ljubavi? Što se, zapravo, više ima uopće reći o ljubavi? Nismo li svi stručnjaci za to područje? Na predavanjima Brune Šimleše, inače sociologa po struci, o ljubavi i odnosima govori se bez rukavica, bez mistificiranja, promišljeno i dosljedno, a prema dosadašnjim reakcijama čitalaca i posjetilaca najveći je problem, čini se, što nam je o ljubavi sve jasno u teoriji, ali iz nekog razloga to ne znamo provesti u praksu. To je glavni cilj knjige i predavanja - srediti nedoumice u vezi s teorijom ljubavi i premostiti jaz između teorije i prakse.
    
Dođite u srijedu i sami se uvjerite u fenomen „Ljubavologije“!







Komentari

+2
 
  • djou
  • 6.4.2012 16:27:27
  • Bodova: 30
  • offline
JEDNOSTAVNO PREDOBAR TEKST BRUNE ŠIMLEŠE--> Ljubavologija - postoje li srodne duše?Iako nisam vjerovao da ću ikada pisati o Tomu Cruiseu, jedna epohalna izjava njegova lika učinila je to neizbježnim. Vjerujem da se većina žena sjeća trenutka u filmu Jerry Maguire kada nakon razgovora s Cuba Goodingom Jr., Tomica spozna što je prava ljubav, osjeti iskonsku tjeskobu jer bi je mogao zauvijek izgubiti na način kako to osjećaju samo glumci u osrednjim romantičnim komedijama, dolazi kod svoje drage i izgovara povijesnu rečenicu: „Ti me upotpunjuješ!“ Žene u pozadini su uzdahnule duboko dirnute, kao da su u tom jednom uzdahu ulovile stoljeća i stoljeća neutažive potrage za nekim ili nečim što će ih upotpuniti. Imale su onaj izraz “Ah, konačno jedan koji razumije“.Jednakom snagom osjećaja su tu scenu popratile i brojne žene širom svijeta i tek poneki muškarci koji to vjerojatno ne bi priznali ni na samrti. I dok su brojni cinični ljudi uzvikivali da je to presladunjavo, meni se samo činilo da je fatalno neistinito.Dok nas fatalni pripadnici odabranog spola vječno drže u osjećaju iščekivanja i zapravo nezadovoljstva, fatalna nas uvjerenja primoravaju da vječno kucamo na pogrešna vrata, iščekujući nešto što tamo ne postoji. Naime, u povijesti čovječanstva nije se dogodio slučaj da je neku osobu koja se osjećala nepotpunom upotpunio partner. I zašto onda vjerujemo u to? Zašto je to uvjerenje toliko rašireno? Zapravo je vrlo jednostavno – u sebi osjećamo da su osjećaji potpunosti i cjelovitosti mogući, a partnerska ljubav se čini najizglednijim kandidatom za kreiranje tih osjećaja. U kulturi koja nas je navikla sve tražiti izvan sebe, sasvim je logično smatrati da nam čak i osjećaj cjelovitosti može pružiti samo netko drugi.U čemu je stvar? Ima nekih stvari koje si samo mi sami možemo pružiti. Trajan osjećaj vlastite vrijednosti kao i osjećaj smislenosti i cjelovitosti… Sve to i još brojne druge stvari nema smisla tražiti od drugih sve dok ih sami za sebe ne osjećamo jer, čak i ako nam netko pokuša pružiti te osjećaje, ili nam nikad neće biti dosta ili ih jednostavno nećemo moći zadržati. Kao da nešto bacate u rupu bez dna i onda se čudite kako ničeg nema nakon godina i godina punjenja te rupe. Znam osobe koje i u svojim pedesetima inzistiraju na tome da ih roditelji prihvate takve kakvi jesu i s obzirom na to da se to ne događa, osjećaju se nepotpuno i nepriznato. Kako nas roditelji najčešće ne uspiju upoznati s osjećajem da smo dovoljno dobri sami po sebi, obično potragu za potvrdom samo usmjerimo na drugo mjesto. Kad ne dobijemo od njih, samo se usmjerimo na svoje partnere. Ako ne dobijemo od njih, onda počnemo tražiti od svoje djece, prijatelja ili šefova. Nije uopće bitno o kome se radi, bitno je samo da su sve o pogrešna mjesta jer ne tražimo u ogledalu. Nema smisla tražiti nešto od drugih ljudi kada nam oni to ni ne trebaju ni ne mogu dati. Sve dok od drugih tražimo potvrdu ili osjećaj cjelovitosti, nećemo ih naći. Slično je i s klasičnom idejom srodne duše.Ideja je da svatko od nas ima jednu srodnu dušu u susretu s kojom doživljava blaženstvo i potpunost. Kada sretnemo nju ili njega, svemir će eksplodirati, ljubav će zavladati našim svijetom i više ništa neće biti kao prije. Nećemo se osjećati nevoljeno, neupoznato, nerazumljeno – on ili ona imaju odgovore na sva naša pitanja i najljepše reakcije na sve naše potrebe. Da nam je bar svima jedan Tomek.Sad kad smo se pobliže upoznali s bajkama, upoznajmo se i s realnošću jer ovaj koncept srodnih duša nema baš nikakve veze s njome. Naime, jedina srodna duša koju svatko od nas ima smo mi sami. Mi smo jedino biće koje si može pružiti osjećaj cjelovitosti i smislenosti. Ne postoji taj pojedinac koji nam može pokloniti osjećaje koji će nam otkriti ljepotu svijeta i ljepotu nas samih, ako ih već sami za sebe nismo svjesni. Ne postoji, dragi moji! Što prije to prihvatimo, prije ćemo prave stvari konačno početi tražiti na pravom mjestu.Uostalom, nije li vam više dosta povlačenja za rukav drugih ljudi da vam daju ono što vam ne mogu i ne trebaju dati? Ako ta taktika ne djeluje, nije li ju najpametnije promijeniti? Ili želite još pokoju godinu provesti u potrazi za razumijevanjem od ljudi koji ne razumiju ni sebe, u potrazi za ljubavlju od ljudi koji ne ljube ni sebe, u potrazi za prihvaćanjem od ljudi koji ne prihvaćaju ni sebe…Primjećujete zajednički nazivnik? Od drugih tražiti ono što vam oni ne mogu ni ne trebaju dati jednako je kao da od osobe u bankrotu tražite pozajmicu. Na pamet mi pada još jedan Tomekov film – Nemoguća misija. Nije stvar u tome da vam oni to ne žele dati niti da vi tu ljubav i priznanje ne zaslužujete, već samo da ih tražite na pogrešnim mjestima. Sjetite se toga kad tražite pohvalu od roditelja ili razumijevanje od partnera.Posao drugih ljudi nije da vas učine cjelovitom osobom. To je vaš posao. Vi ste svoja srodna duša! Vi imate presudan utjecaj na vlastiti život. Ako od svog partnera tražite da vas hvali, cijeni i prihvati, i nemate osjećaj da mu to uspijeva, logičan je samo jedan zaključak. Vi sebe ne hvalite dovoljno, ne cijenite dovoljno i ne prihvaćate dovoljno pa ste privukli partnera koji vas ne zna voljeti. I onda nema smisla od njega tražiti da popuni prazninu koju osjećate radi neljubavnog odnosa prema sebi! Ne ide to tako, dragi moji.Čak i u onim situacijama kada primite pohvalu, kada vas prihvate takve kakvi jeste, zadovoljstvo traje vrlo ograničeno vrijeme, zar ne? Najčešće se u vama već sljedeći dan probudi to gladno čudovište koje traži još priznanja, još pohvala, još više razumijevanja, topline… Dakle, čak i kad od drugih dobijete ono za čim ste žudjeli, i dalje niste zadovoljni. Tome je tako zato što si to prvo vi sami trebate pružiti. Trebate izgraditi takav odnos sa sobom u kojem ćete se učiti voljeti, prihvaćati takvi kakvi jeste, truditi se razumjeti i tada od drugih nećete tražiti da popune prazninu u vama jer ju nećete ni osjećati.Hoćete li čuti nešto ironično? Tek kad vam drugi ljudi neće trebati da popune prazninu u vama, počet će se pojavljivati ljudi koji će slaviti vašu puninu! Vi ćete ih, slavljem vlastite punine, pozvati u svoj život. A to što ih tada više nećete trebati za sizifovski pokušaj popunjavanja praznine ne znači da nećete uživati u njima. Upravo suprotno – tek tad ćete istinski uživati s njima jer više nećete inzistirati na tome da igraju pogrešne uloge. Bit ćete samostalne i zrele osobe koje uživaju u vlastitoj i tuđoj ljepoti. Možete li zamisliti takav ljubavni odnos? Stvorite ga, počevši od prepoznavanja vlastite ljubavnosti!Dakle, svatko ima svoju srodnu dušu – sebe! Varamo se ako mislimo da nam odnos s nekim može pružiti osjećaj potpunosti ili cjelovitosti. Možemo se naravno privremeno osjećati potpuno i cjelovito zahvaljujući odnosu s nekim, ali samo je pitanje vremena kad će nam se ta iluzija rasprsnuti u lice! Osjećaj trajne sigurnosti i cjelovitosti mora doći iz nas i zbog nas! Svi ostali načini dolaženja do tog osjećaja imaju ograničeni rok trajanja!

 


 

žena.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o ovome možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice žena.hr slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice žena.hr kliknite na "Slažem se".