Želim da ne umre bakin pas Astra koji ima 13 psećih godina. To bi mi bio najljepši dar za Božić, povjerio je našoj ekipi prošli tjedan osmogodišnji dječak Matija Kosić iz Zagreba.
Božićna šoping histerija odavno je počela. Kupuju se skupocjeni darovi, dižu krediti. Svi za Božić žele razveseliti najmilije, a mi odrasli posebice smo osjetljivi pri odabiru darova za dijete. No, odgovaraju li darovi koje biramo stvarnim dječjim željama i pretjeruju li roditelji kada misle da bi najljepši poklon za njihovo dijete bila skupocjena igračka, samo su neka od pitanja na koja smo odgovor potražili u dvosatnom druženju s mališanima 2.a razreda zagrebačke Osnovne škole Stenjevec.
Zamolili smo ih da nam otkriju svoje tajne i nacrtaju što bi njih najviše razveselilo za Božić. Zadatak im se veoma dopao. Lica su im se žarila, obrve mrštile, posuđivali su se flomasteri, atmosfera je bila prava radna. “Učiteljice, je li moj slon lijep, ja ne znam nacrtati slona”, jadikovao je gotovo na rubu suza Mislav Bui. On je zaželio pod borom 3D puzzle u obliku slona.
Razigrala se dječja mašta. Na bijelom papiru nicali su borovi, kuglice, šareni darovi... Dobili smo 23 crteža, jedan ljepši od drugog. Iza svakoga crteža krije se jedna životna priča i poruka istinske dječje ljubavi. Djeca su nam crtežima održala i lekciju. Pokazali su koliko su skromni u svojim željama, otvorili su nam svoje duše i povjerili kako od svega najviše žele našu pažnju, ljubav i zagrljaj.
Osmogodišnji Matija s početka našeg teksta na kraju je nacrtao automobil. Nije da se ne voli igrati autićima, no nije znao kako bi nam crtežom dočarao da od svega na svijetu pod borom želi zdravlje za bakina psa, svojeg mezimca. Bez riječi, sav udubljen u crtež, sićušni je Domagoj Blažanin u prvoj klupi nizao na papiru: nove hlače, majicu, čarape... “Bravo, Domagoj, krasno”, bodrila ga je učiteljica.
Svoje božićne želje mališan je poslije i tekstualno opisao. “Moja je želja da ne bude buke. Moja je želja da dobijem hlače, čarape, majicu, nešto za školu i tenisice. Ne sve to što sam nabrojio, nego nešto od toga. To želim jer mi to treba”, bio je iskren Domagoj. Ekipi Jutarnjeg lista pojasnio je kako on ne želi skupe stvari jer njegovi mama i tata za skupe stvari nemaju novca. Dječjim očima gledano, žive - na minusu.
Knjiga, čokolada, poneki slatkiš i društvena igra koju će zajedno igrati s obitelji ili prijateljima najčešći je motiv na gotovo svim crtežima što su ih naslikali ovi mališani. Iako u razredu dio učenika već posjeduje mobitel, nitko od njih, primjerice, nije zaželio najnoviji tip mobitela.
To što njezini učenici ne žude za skupocjenim stvarima učiteljicu Miru Čolak nije nimalo iznenadilo. Djeca te dobi, kako kaže učiteljica, uvijek su skromna u željama. - Mi odrasli smo ti koji pretjeramo s kupnjom darova i tako pokvarimo iskrenu dječju dušu. A kada djeci kupujemo velike skupe poklone, učimo ih na to da i njihova očekivanja budu sve veća - komentirala je učiteljica Čolak.
Psihologinja Dubravka Miljković istaknula je da tako mala djeca zapravo još uopće nemaju osjećaj vrijednosti i ne znaju što stvarno znači kad je nešto jeftino ili skupo. Roditelji su ti koji kupuju skupe darove jer misle da će na taj način kompenzirati osjećaj krivnje jer sa svojom djecom ne provode dovoljno vremena. Psihologinja Miljković u vezi s tim ispričala je i jednu zgodnu priču: dođe roditelj u dućan i želi svom djetetu kupiti dar koji će ga razveseliti. Tragajući za adekvatnim poklonom, roditelj priznaje da je njegovo dijete često samo, a prodavačica mu uzvrati: ‘Mi prodajemo igračke, a ne roditelje’.
- Odrasli su ti koji pokvare djecu. U ovakvim situacijama uvijek se sjetim poruke Duška Radovića koji je jednom prilikom napisao: ‘Čim primijetite da djeca počnu sličiti na vas, tucite ih’ - rekla je Dubravka Miljković. Poznata psihologinja odraslima preporuča da ove godine osobama koje planiraju darivati ne kupuju poklone, nego da im umjesto toga napišu pismo i riječima objasne zašto ih vole i na čemu su im zahvalni, i to im osobno pročitaju. Nema, tvrdi, dara koji će dragu osobu više razveseliti od toga.
Iako se, kao i sva djeca, i ona veseli darovima, učenici 2.a razreda Katji Varjačić najvažnije je, povjerila nam je, to da su drugi prema njoj dobri. - Meni nisu toliko važni darovi, važna mi je ljubav i poštovanje - ozbiljno nam je objasnila osmogodišnja Katja. Pod borom bi najviše od svega voljela pronaći plastelin jer voli izrađivati figurice. Ta iznimno kreativna i skromna djevojčica već piše i vlastite igrokaze pa će i za ovaj Božić ona i sestra roditeljima za dar pripremiti predstavu. Nikolina Josipović pod bor želi novu torbicu, a Tara Šitum želi perlice od kojih sama može izrađivati nakit, knjigu sa životinjama, šal i kapu. Nove rukavice i šal “za hladne zimske dane” želi i Rujana Perić.
Djevojčica se nada da će ove godine za Božić biti snijega. I ona bi pod borom željela pronaći knjigu uz koju bi mogla kratiti vrijeme za zimske praznike. Helena Markulin voljela bi dobiti priručnik o macama i Lego kocke. Tea Juračić i Marija Brundić žele knjigu o psima, čokoladu i “pokoji bombončić”. Tea mašta i o novom toplom šalu.
Marko Pavlinić nacrtao je darove za cijelu obitelj. Popis njegovih želja je poduži. Želi lančić sa simbolom omiljenog nogometnog kluba Dinamo, novu majicu i hlače, čokoladu Dorina na kojoj je napisao “uvijek tako dobra”, auto Spiderman te knjigu o malom čarobnjaku Harryju Potteru. No, darovi mu, kaže, nisu najvažniji jer će “doživjeti puno više od toga”. - Moja obitelj bit će na okupu i bit ćemo sretni - ispričao nam je sav ozaren Marko.
Avanture maloga čarobnjaka privlače i Karla Kovačića, Doriana Brezinšćaka i Ivana Mezaka. Sva trojica bi na poklon htjela knjigu o Harryjy Potteru, baš kao i Dorotea Benko. Djevojčica mašta i o prekrasnoj crvenoj haljini i spužvastoj fotelji za svoju sobu. Karlo želi i društvenu igru “Mama mia špageti”, a Dorian puzzle, ali ne bilo kakve, nego Gran turizmo 1500. Ivan Mezak pod borom želi auto Spiderman i “dinosaure kad se ratuju”. Nikica Hećimović želi svemirski auto na daljinsko upravljanje.
- Još malo i Božić je. Kitit ćemo bor i cijeli stan. Ja želim za Božić jednu knjigu koja se zove ‘Čarobnica Lili’ i novu pernicu. Jedva čekam kada ćemo svi biti na okupu. Pjevat ćemo božićne pjesme. Miriše u cijeloj kući po keksima. Veselim se Božiću - ispričala nam je Martina Filipović.
No, i djeca, kao i mi odrasli, vole iznenađenja. Stoga nije čudno što su pod borom zaželjeli i šareno omotane kutije s velikim mašnama.
Što se u njima krije, nisu nam htjeli otkriti. Anita Žilić na svoju je kutiju čak i napisala: “Pitam se što je?”
Skromno, iskreno, dječje.
Piše: Ivana Kalođera-Brkić
Foto: Elvir Tabakovic / CROPIX
www.jutarnji.hr